Sretna sam ko 3====D
I više od toga!
Dakle. Danas se probudim i pogledam kroz prozor. Normalno, kao i svako jutro.
SNIJEG! SNIJEEEEEEEEG!
Kako je sve lijepo, bijelo i miriši po snijegu i po skijanju. I taj mi miris tako budi nostalgiju!
OBOŽAVAM SNIJEG!
×
Inače, stvari se popravljaju.
S Domijem je sve savršeno. Obožavamo seeee i dalje! :) <33
Prijatelji!
Neznam kaj da kažem osim. KSŠ VOLIM VAAAAAAAAS! [ Igy --> :**** ]
A škola.
Pa recimo da to hendlam nekako. Imam puno za učit, ali uspijem se nekako organizirati da sve stignem, što se ne bi moglo reći baš za danas, al jebiga, zato imam sutra. XD
Valjda ću uspjet proć s 5. Jebe me matiša al valjda ću to sredit na neku trojčičičičičičicu (kak bi rekla [bivša] kemičarka XD) .
Uspjela sam dovršit Harry Pottera u 4 dana tako da se sad mogu bacit na silne lektire. *jjeejjjjj*
All in all, I'm veeeeeeery fuckin' happy!
Lalalalala. Kak bi Petrunjela reko. :** [Volim te, mala!]
Eto, podijelih s vama neke trivijalne nazovidogađaje iz moje svakodnevnice i nadam se da ste sad upotpunjeni, zadovoljeni i da ćete suzdržati svoje seksualne nagone do slijedećeg posta.
( Znam, grozno je to....:( )
×
Puno vas voli, bar većinu :p , vaša mala sretna
¤ Lovecat.
Mwaaaaaaaaaaah!!!!
__________________________________________________________________________
::UPDATE::
"Ljudi su rekli da smo ludi, nije vazno
Idemo gradom, ljubav hoda izmedu nas!"
JAAAAAAAAAO KAKO SAM JOŠ SRETNIJA!!!!!
Bijasmo u šiksama, skoro svi, mislim većiina! Oni meni najdraži! <33
Totalno sam hepi! Danas mi je tako jeben dan.
Doduše, nisam stigla ništa učiti, ali ko to jebe kad imaš takve prijatelje da ti pamet stane! :D
VOLIM VAAAAAAAAAAAAS!!!!!!!!!
¤ Lovecat
Pjevali smo stare pjesme, radili i što se nesmje, ali nikad nismo varali! (NOT) Voljeli smo staro mjesto, odlazili tamo često, gdje smo prvi put se ljubili! :(
Osnovna škola.
Moj razlog za život.
8. beeeeeee. KSŠ. Šikse. Buksa. Pijenje prije škole. I poslije škole.
Veliki odmori u "izaškolskom prostoru" (kako bi rekao moj exnajnajfrend :D :( ).
Svakodnevno kašnjenje na nastavu.
Glupiranje i retardacije. I grudanje busa po zimi.
Jutarnje kave umjesto župnog/poslije zornice u Galeriji.
Čilanje na travi poslije&prije škole.
SVAKI DAN!
Jutarnji derneci kod I.
Svakovikendaško odlaženje u šiksice.
Sranja s milicijom (XD).
JEBENA SLOGA I PRIJATELJSTVO.
Nešto što više nikada neće biti tako dobro.
Nešto što više nikada neću proživjeti.
Nešto toliko SAVRŠENO, da je nemoguće da traje zauvijek, a i toliko SAVRŠENO da u stvari nemogu vjerovat da se tako nešto savršeno meni dogodilo.
Taj osmi razred......To je NAJLJEPŠE i JEBENO NAJBOLJE RAZDOBLJE MOGA ŽIVOTA I ZAUVIJEK ĆU TO PAMTIT. I to i ljude koje su to razdoblje obilježili.
S nekima sam si super. A s većinom ok. Problem je u ovom "ok".
Ja ne želim da to bude samo "ok"! Ja želim da sa svima bude super.
Ali, izgubila sam vjeru u "dobra stara vremena".
Okolina se mijenja, društvo se mijenja. Život ide dalje. Iako se ja uporno vraćam unazad, svakim danom sam sve više skomirana. Jer, neznam. Nekak imam osjećaj da je sve zakurac, da je sve nekak gotovo i nemoguće vratiti.
Taj glupi osjećaj bespomoćnosti, ta jebena nostalgija.
Potreba za nečim što ne mogu više imat. Možda sam to trebala više cijenit. Vjerojatno jesam.
Ali jebiga. Na greškama se uči. Nažalost, kad napraviš tu grešku, ne možeš vratiti sve na staro. A kasnije ti više nije potrebno jer ni nemaš priliku ponovit istu takvu grešku.
Super sam iskoristila to razdoblje neopisive sreće, ali svejedno. Želim opeeeet. I opet.
I zauvijek.
Da smo bezbrižni, retardirani klošari koje boli kurac za sve osim za njih. I za derneke. :)
Znam onu dobru, staru: "Ne plači jer je gotovo, smij se jer se dogodilo."
Ali ja sad nažalost nemrem tak razmišljati.
Znam da se moram pomirit s okrutnom sudbom, ali NE MOGU I NE ŽELIM!
Da bar mogu vratit vrijeme. Uložila bih više truda u neke stvari i možda bi sad bilo bolje.
Najviše mi čak fali jedna osoba....
Osoba u koju sam imala toliko povjerenja. Koja je uvijek bila tu za mene i znala me bolje nego ja samu sebe. Ta osoba mi je bila pravi, iskreni prijatelj. Uvijek sam s njim mogla pričati o SVEMU, al baš o svemu. Fali mi naš odnos, oslonac.
Ali i ta se osoba promijenila, nekako mi je pala u očima, a vjerojatno i ja njemu. :(
Neizmjerno mi je žao zbog toga i htjela bih obnovit to prijateljstvo, ali neznam. Mislim da je to gotovo nemoguće s obzirom na okolnosti. :(
Toliko vremena sam posvetila tom odnosu, i truda. U stvari, nisam samo ja. I on se trudio.
Nikad nisam imala nekog pravog muškog prijatelja, nekog s kim odeš na kavu i stračaš nekog, izjadaš mu se.... Onda sam ga našla. I izgubila. Zbog nekog sranja koje nije bilo okej, ali svatko zaslužuje drugu priliku....Ali mislim da je sada fakat prekasno.
Imam Domija, bez kojeg fakat neznam kaj bi. On mi je ujedno i najbolji prijatelj i dečko i uvijek me sasluša i utješi i sve super. I obožavam ga.
Imam Nevu, koja je moja najnajbolja frendica i koja je fakat uvijek tu za mene i fakat me kuži....<33
Imam Petwicu. Ona je moja druga najbolja prijateljica koju poznajem oko 2 mjeseca. I iskreno, ja NIKAD NISAM NIKOG zavoljela tolko jako u tak kratkom vremenu. S njom fakat mogu o svemu. <33
Imam još dosta onih istinskih prijatelja, kaj bi mi uvijek pomogli i koje fakat volim.
Onda još hrpe frendova.
Ne fali meni društvenog života, dapače.
Ali svejedno fali mi cijelo staro društvo. I stara vremena.
I ta jedna osoba mi jako fali..:(
Darkec....:):)
×
Huh. Ovo je pun kurac depresivno.
Sori, inače sam fakat vedra, al pere me opet nekaj.
Ma fakat, kak sam krenula u srednju, odvajanje od osnovne, odlične ekipe i najretardiranijeg razreda u povijesti me jako pogodilo.
Onda prekid kontakta s nekim ljudima.
Pa još sranja i sranja i sad mi se nakupilo i nikak da se oraspoložim do kraja. :/
Ma bude i to prošlo. :)
Puse!
¤ Lovecat.
Najljepših godinu dana moga života. :) :)
Moje razdoblje sreće.
Prije točno godinu dana spojen je mlad, zgodan, lijep, pametan i vječan par.
Znam da ste već pogodili o kome se radi, ali ajde, ipak ću reći.
Dakle, Domi i Daria iliti BIP.
*Od prve smo minute znali da ćemo jednoga dana doprinjeti natalitetu rvackog naroda.
4.11.2006. nakon pun kurac natezanja i sranja jer prethodna je situacija bila iznimno komplicirana (ne bi u javnost) u najdražim nam šiksama, moj me Domi onako formalno upitao: "Jel bi ti htjela da mi budemo zajedno?"
Joj, joj , ja sva hepi pristala, iako s grižnjom savjesti (NIJE za javnost) , odgovorila "Da".
To sudbonosno "DA".. (XDXD)
Prvotno misla ja neče to dugo....bila sam uvjerena da će me drugi dan odjebat or smthng.
Ali ne. Doletavam ja na skolsko dan poslije, a ono Domi, faca, igra šicu i dođe do mene i baci pusu. Pa smo markali misu haha strašno.
I tako, dan za danom, sve bolje i bolje.
I danas, nakon godinu dana, nakon svih sranja kaj smo prošli zajedno, lijepih trenutaka, sjebanih trenutaka, ma neznam kojih pički materinih, još uvijek smo nerazdvojni. I nadam se da će tako i ostati.
On je prva osoba za koju znam da bi uvijek bio uz mene.
U isto vrijeme mi je i NAJBOLJI prijatelj i dečko.
Jebe mi se dal sam ženstvena il wtf kada se podrignem pred njim....ili kada po gradu vučem nogu za sobom i derem se MOKRAČA. Boli me kurac. Jer znam da me on voli takvu kakva jesam.
Znam da je njemu moj odvratan nos najljepši na svijetu.
Znam da njega nije sram kada hodam po gradu kao maškara.
Jebeno ga volim i mislim da bi skrenuia kada bi nas išta razdvojilo.
Čak ni ono za kaj sam bila 99% sigurna da će nas razdvojit, nije nas uspjelo razdvojit....tako da nakon toga svega fakat mislim da nema stvari više koja bi mogla nešto sjebat previše.
Neznam....i da me svi odjebu, on bi mi ostao.
Da se posvađam s nekim jako, i da nisam u pravu, on bi svejedno bio na mojoj strani, podržavao bi me. Toliko sam zahvalna Bogu kaj mi ga je dao, fakat nije moglo bolje.
Neznam.
Glupo mi je pisat kad vjerojatno nikog to ne zanima nešto previše a ionako moje osjećaje prema njemu ne mogu izraziti riječima jer su prevelikih razmjera. ;)
NAJDRAŽIIIIIIIII MOJ DOMI, LJUBAVI MOJA, VOLIM TE NAJVIŠEEEEE U SVEMIRU!
SRETNA TI GODIŠNJICA!
A&F!!!!!!!!
VOLIM TEEEEEEEEEEEEE!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! <3<3<3<3<3<3
ZĆBZLJVNUSIUCTTVIKBSDIB! VOLIM TE! VOLIMTEEEEE!
Prošlost.
Sadašnjost.
Budućnost.
×
..Ovaj post dolje..nemojte se niš zabrinjavat. Bijo mi je kurčast dan i to je sve.
Sad sam much much better. :)
Puse! :*
Život je kurva.
Ja sam oduvijek bila optimist.
Stvarno sam uvijek na sve gledala pozitivno i nikada me nitko nije uspio baciti u depresiju. Dobro, malo se rastuzim radi necega, zaplačem, ali za 2 sata je sve opet ok.
No ovako kako se sada osjecam, ne mogu opisati.....jebote, nikad mi nije bilo gore.
Stvarno.........
Ne mogu vam reći konkretan razlog, iako bih najradije sve izblebetala bez ikakve jebene cenzure/šifri, ali nemogu radi toga što je ovo prejavno. No probat ću predočiti (koliko mogu):
Zamislite si kako bi vam bilo da osoba za koju mislite da ju poznajete vise od sebe (i koju isto toliko volite) ispadne takvo djubre, ispadne da ju ustvari uopce ne poznajete, da je sve bila samo neka glupa maska ili koji kurac. I jednostavno niste tolko svjesni sranja koje vam je ta osoba napravila jer ju nikako ne možete povezati s osobom koju volite. Mislim da me ne zasluzuje. Ali ne mogu si pomoci...........jucer se sve opet cinilo okej, a danas opet isto sranje....
Neznam zasto, kako. Zasto se bas meni to trebalo dogodit........uvijek sam se trudila biti sto bolja, pogotovo prema toj osobi, toliko sam joj pomogla, izvukla ju iz sranja ma ne mogu ni nabrojat sto sve i toliko toga sam zrtvovala. I kada sve analiziram , FAKAT ne vidim jebeni razlog. :(
Uvijek sam vjerovala da ako mi se tako nesto dogodi da cu nesto napravit i rijesit se toga. Ali ne mogu.
TSTPZIUSBKDPJRSSNZKDID
Neznam........neznam kako cu dalje. :(((((((
Fakat sam u kurcu. Vjerojatno vecina vas nece imat pojma kaj ja brijem, ali neke osobe ce znati.
Ma nije bitno. Ovo pisem samo zato sto se nadam da ce mi biti malo lakse.
Iako sumnjam. Taman kada mislim da je sve savrseno, odjednom se preko noci, ali DOSLOVNO preko noci SVE promijeni. Sva moja idila ode u kurac.
Ah, imala sam savrsen zivot. Stvarno savrsen. Skola mi je stimala, prijatelji, decko , super roditelji, uvijek sam mogla ici van, dobivala sam fakat skoro sve kaj ocu, ali uvijek u granicama normale. Nikada nisam mislila da sam razmažena ili tako nešto. Neznam kako me drugi doživljavaju po tom pitanju, ali ja za sebe tako ne mislim.
I eto, valjda nije u redu da netko ima savršen život, a netko život pun sranja. Pa valjda se to mora neutralizirati. Možda je to odgovor.
Neznam.....
Sada opet lijem jebene suze i nemogu vise. Zelim sve ponovo, zelim sve promijeniti, ali ne mogu. I imam priliku da budem opet sretna. Ali neznam jel mogu. Neznam kaj da radim.....
I prokleta obećanja, obećanja koja su jebeno neispuniva.
Da ti neko ima tolko muda srati, u oči......i to netko za kog mislis da ti NIKAD NIKAD ne bi ništa slično, a kamoli ne TO napravio.
Fakat ponekad tražim smisao života.. smisao loših stvari..
Zašto postoje sranja uopće? Da bi ljudi bili sjebani?
Zašto sve na svijetu fakat nije ružicasto, zašto nije onakvo kakvo sam ja doživljavala prije manje od tjedan dana?
Tako je grozno kada nesto gradis toliko dugo, i taman kad si vec na jebenom vrhu, kad fali jedna kockica da ju dodas u tu famoznu kulu od ljubavi, ta jedna kockica koja bi zagarantirala neki odnos, usavršila neku ljepotu, dostigla potpuni IDELA..netko MORA izvući jednu s dna, jednu koju si stavila prije pun kurac vremena. Na koju si možda već i zaboravila..Mora ju izvuci, i sjebati svee. SVE. Ama baš SVE!
Eto, život je stvarno kurva. Jednostavno ti ne može dopustiti da budeš istinski sretan.
Gdje su ona vremena sreće, zajedništva, jednistva, ma GDJE JE MOJ JEBENO LIJEPI ŽIVOT?
Fali mi to....
da sam nasmijana, sretna..:(
Nikad se nisam našla u ovakvoj situaciji.
Neznam, nemam više snage pričati o ovom. Svakim mi je trenutkom sve gore.
Treba mi neki savjet, neki dobar savjet.
Ali problem je što nitko ne može biti subjektivan osim mene i te osobe koja je opet previše subjektivna.
Stvarno mislim da sam ja za tu osobu bila zadnja koja bi tako nesto zaslužila.
Ali u današnjem izopačenom društvu, NEZNAŠ kome da vjeruješ. Jer ustvari, ne možeš nikome vjerovati.
Eventualno obitelji. Jer ljudi koji nas okružuju, koje obožavamo, koje mislimo da poznajemo i da nam nebi nikada naudili mogu nas TAKO razočarat.
I onda ulice vrve nasmiješenim, "sretnim" ljudima koji imaju bogznakakav zivot....
Svi su lažno sretni.
Hodam nedjeljom ulicom i plačem, e nije bilo čovjeka koji me nije pogledao,
A da sam se smijeslia, to bi svim bilo normalno.
Jer su svi navikli smijati se. Makar iznutra trunuli.
Ljudi su stvarno sjebani. I kad-tad će cijeli ljudski rod otići u kurac.
Nadam se da me onda više neće biti.
Eto, prije nikada nisam imala takva razmisljanja..sad sam sva sugava.
Samo se bojim da me ovo neće uništiti i da više neću moći biti ista osoba.
Ona retardirana, nasmiješena, sretna, vedra Daria.
Ali nadam se da hoću. A znate da kod mene nada uvijek umire posljednja. Kad je uopće ima.
Što u ovoj situaciji baš i nije slučaj.
Ma jooooooooj.
:(
:(
:(
:(
V. te
___________________________________________________________________________
Neva, hvala jos jednom.... I love you....
Bye-bye.
¤Yours, (Love)cat ¤
Još jedan tužan dan....
:UPDATE:
Hihi! Sutra mi je rođendan!!!! 
×
Pun mi je kurac ovakvog vremena.
Buba me grlo. Jučer sam se jedva natjerala u školu. Otišla sam, ali sam cijeli dan kljucala.
A temperaturu nikako da dobijem. Iako sam jučer bila uvjerena kako ju imam, ali ništa od toga.
So, nisam jučer otišla na dramsku da bih mogla doma pajkit.
Zaspala sam jučer u 22.30 i spavala danas do 10.30. Punih 12 sati.
A da ne pričam koliko imam za učiti!
U subotu bijasmo na Opatovini. Well, pretty lovely, samo kaj smo se smrzli ko pizde.
U nedjelju sam isla gledati onaj Resident Evil: Istrebljenje.
Jeben je film, iako na nekim dijelovima pomalo degutantan, ali sve u svemu je jeben.
Neznam koji mi je kurac.
Sva sam neka sjebana, boli me glava, jedva gutam, brijem cak da imam upalu mjehura.
Jucer sam se rasplakala iz cistog mira, i to ne jednom.
A vjerojatno vrijeme ovo jebeno retardirano. :(
A kiša i dalje pada, i pada, i vjerojatno danas u kantini opet necu uspjet doci do svog voljenog sendviča.
Arrghh!
Idem pisat zadaću.
Moram još Zrinkici ići kupiti poklon s curkama.
Puse svima!
×Lovecat.
Prvi postek!! -I-
:UPDATE:
AKO MI OSTAVITE 748738 KOMENTARA OD KOJI SVAKI U SEBI SADRŽI JEDNU RIJEČ ILI RASTEŽETE JEDNU MISAO KROZ TOLIKO KOMENTARA, ONI ĆE BITI UKLONJENI!!
I SMATRAT ĆU TO SPAMOM.
TAKO DA AKO IMATE NEŠTO ZA REĆI, PO MOGUĆNOSTI NAPIŠITE U JEDNOM KOMENTARU! ;)
Sorry, ali to me fakat ubija u pojam!
[npr.
1. Ej! (by: XY)
2. Kak si? (by:XY)
3. Cujem da si bila na Pički materinoj!!!! (by:XY)
4. Kak jebeno!!!! :) (by:XY)
5. Ajde, svrati do mene!! (by:XY)
6. Pussa!! (by:XY)
7. Pa-pa!! (by.XY)]
Okej, ajde to sad ja malo karikiram ali MOLIM VAS NEMOJTE!!!!
I za Boga miloga - NEMOJTE MI PISATI "Joj, svrati do mene, ostavi komentar, blabla...." JER ĆU JA ODLUČITI DAL ĆU DOĆ I DAL ĆU OSTAVIT KOMENTAR.
Dok vidim takav komentar, sigurno neću odgovoriti.
Nadam se da se nitko ne osjeća uvrijeđenim. :/
×
Puse.
Yours, LC.
______________________________________________________________________
Mislila sam ne pisati više (ovo mi je inače onak četvrti blog valjda), ali eto, predomislih se.
Nova sredina, novi počeci. Haha.
Dakle, znate nešto o meni iz boxeva, a nešto ćete saznat iz mog pisanja.
A nešto nećete nikada.
Kome se ne sviđa moj način pisanja i razmišljanja, neka kaže svoje, ali nek ne pljuje moje.
U neke trenutke znam biti vrlo inspirirana za pokoji dubokouman, po mogoćnosti i pametan post, ali većinu vremena sam retardirana i glupa ko tarin nožni palac umočen u grah salatu koju jede prokleti štakor sa dva kurca i osam sisa i zatim to probavlja i sere pored wc školjke za invalide pored koje tara razvaljuje štangu i zatim ponovo umače nožni prst (ALI SADA SREDNJAK!!) u tu stvar koja je prošla sav gore navedeni proces i onda nagovara ljude da to sišu, te nakon što je svi odbiju ode si rezat žile i plakati jer NITKO NE ŽELI POSISATI NJEN NOŽNI SREDNJAK UMOČEN U TO.
[Ne volim emače.!]
Puse i do slušanja!!
Yours, Lovecat.
